Povijest

Prvi pisani podatci o špiljskoj fauni datiraju iz prve polovice 19. stoljeća. Brojni nalazi špiljske faune iz toga razdoblja objavljeni su samo s kratkim opisom i imenom šireg područja nalazišta, npr. Dalmacija. Stoga danas postoje problemi u određivanju točnog položaja tih speleoloških objekata, te postoje dvojbe da li se oni danas nalaze na teritoriju Republike Hrvatske. Špiljski puž Lanzaia elephantota (Muhlfeldt) (syn. Turbo elephantota Muhlfeldt) je opisan 1824. godine kao morski organizam dalmatinske obale. Nakon više od 100 godina otkrilo se da pripada špiljskoj fauni. Špiljski konjic Dolichopoda araneiformis (Burmeister) (syn. Phalangopsis araneiformis Burmeister) opisan je 1838. godine, najvjerojatnije iz nepoznate špilje u okolici Dubrovnika. F. Carrara je pronašao čovječju ribicu Proteus anguinus Laurenti u izvoru Goručice kod Sinja. Na osnovi ovoga nalaza i nalaza iz nepoznate špilje kod Neretve Fitzinger je 1850. godine opisao vrstu Hypochton carrarae koja je kasnije proglašena nevažećom.

Za vrijeme druge polovice 19. stoljeća započela su brojna istraživanja podzemne faune u Hrvatskoj. Nove vrste kornjaša i paukova su opisane na temelju sakupljenog biološkog materijala od istraživača J. Erber iz Beča. Slovenac N. Hoffman je 1862. godine zapisao prve točne podatke o nalazištima špiljskih kornjaša na području Like. Prvi nalazi špiljskog puža i stonoge zabilježeni su od strane S. Brusine koji je sakupljao faunu špilja na području Korduna i Like. Na ličkom području 7. srpnja 1879. pronađena je čovječja ribica na temelju koje je Brusina 1880. godine definirao novu vrstu Proteus croaticus nom. nud.

Prva sustavna biospeleološka istraživanja proveo je A. E. Jurinac koji je u razdoblju od 15.-31.kolovoza 1883. istraživao pet špilja na području Korduna. Rezultati ovoga istraživanja objavljeni su u djelu "Prilog hrvatskoj fauni ogulinsko-slunjske okolice i pećina". Prilikom tih istraživanja opisana je vrsta špiljskog rakušca Niphargus croaticus (syn. Eriopis croatica Jurinac). Na temelju ovih istraživanja Jurinac je i doktorirao na sveučilištu u Jeni u Njemačkoj.

U prvoj polovici 20. stoljeća biospeleološka istraživanja postala su opsežnija i detaljnija. U razdoblju od 1902. do 1913. A. Langhoffer je provodio značajna istraživanja prilikom kojih je sakupljan bogati biološki materijal iz špilja Korduna, Gorskog Kotara, Like i okolice Zagreba. Pregled špiljske faune poznate to toga vremena za Hrvatsku objavljen je u dva dijela pod naslovom AgFauna cavernarum CroatiaeAh. U. Girometta je u razdoblju od 1912. do 1914. proveo slična istraživanja na području Dalmacije. Popis faune iz više od 50 špilja središnje Dalmacije objavio je Girometta u djelu "Fauna cavernarum Dalmatiae". Veliki doprinos poznavanju špiljske faune Hrvatske napravio je češki biospeleolog K. Absolon, koji je istraživao faunu cijelih Dinarida. U njegovoj zbirci "Biospeologica Balcanica" veliki dio predstavlja fauna sakupljena na području Hrvatske. G. Müller sakupljao je podzemnu faunu do Drugog svjetskoga rata na području Hrvatskog primorja, Istre i Dalmacije te je opisao brojne vrste špiljskih kornjaša, lažištipavaca i rakova. Najopsežnija istraživanja u ovome razdoblju provedena su na području Dalmacije gdje je podzemna fauna sakupljana od strane brojnih stručnjaka za skupinu kornjaša, dok je stručnjaka za ostale grupe beskralježnjaka bio manji broj.

U drugoj polovini 20. stoljeća provođena su specijalistička istraživanja podzemlja. Nakon Drugog svjetskog rata E. Pretner iz Postojne istraživao je faunu špiljskih kornjaša, međutim sakupljao je i drugu faunu poput stonoga i lažištipavaca. V. Redenšek iz Zagreba također je sakupljao špiljske kornjaše, dok je F. Nikolić iz Dubrovnika sakupljao paukove. U razdoblju od 1962. do 1967, a i kasnije, uz potporu SAZU-a (Slovenske akademije znanosti i umjetnosti) područje Dinarida istraživano je od strane slovenskih biospeleologa: J. Bole, B. Drovenik, J. Matjašič, A. Polenec, E. Pretner, B. Sket, K. Tarman, F. Velkovrh, i drugih. Nizozemka C. Deelman-Reinhold je u razdoblju od 1061. do 1988. intenzivno istraživala podzemnu faunu Dinarida. Iz gotovo 400 speleoloških objekata koje je istražila opisala je brojne svojte uglavnom pauka međutim i drugih grupa beskralježnjaka. J. Kratochvil i F. Miller, takođe arahnolozi, istraživali su podzemnu faunu do 1977. godine.

Od kraja šezdesetih do danas špiljsku faunu na području cijele Hrvatske sakuplja koleopterolog B. Jalžić. Osim intenzivnog rada na proučavanju kornjaša i objavljivanja brojnih radova iz područja taksonomije i biogeografije B. Jalžić doprinio je i istraživanju stigobiontne faune. Uglavnom na području Dalmacije od sedamdesetih do danas špiljsku faunu sakuplja malakolog T. Rađa. Na temelju rada i sakupljenog biološkog materijala ova dva biospeleologa opisane su brojne svojte kornjaša, lažištipavaca, stonoga, rakova i drugih grupa. Špiljski puževi istraživani su od strane H. Schütta i slovenca J. Bolea i F. Velkovrha. Špiljske puževe do danas istražuju slovenac R. Slapnik i hrvatska malakologinja V. Štamol. Na području Dalmacije pauke je istraživao M. Brignoli, a na području Gorskog Kotara F. Gasparo. Fauna podzemnih rakova istraživana je od strane G. Karamana, B. Sketa, F. Stocha i S. Gottstein Matočec, te se istraživanja različitih grupa rakova nastavljaju i danas. B Jalžić i B. Sket započeli su istraživanja anhialinih špilja koja traju i danas. Na temelju sakupljenih uzoraka B. Jalžića iz anhijalinih špilja opisane su brojne zanimljive vrste planktonskih račića. N. Mršić istraživao je faunu stonoga, dok istraživanja na čovječjoj ribici provode B. Sket, T. Rađa, B. Jalžić i E. Kletečki. R. Ozimec istražuje faunu podzemnih lažištipavaca, kornjaša, paukova i lažipaukova te sakuplja brojne druge faunističke grupe u špiljama na području cijele Hrvatske . Šišmiše u špiljama istražuju B. Đulić, N. Tvrtković, D. kovačić i D. Hamidović. 1996. godine osnovano je Hrvatsko biospelološko društvo koje od tada okuplja brojne biospelologe i uspješno provodi istraživanja na području cijele Hrvatske.

Od nedavno, brojni mladi biolozi sudjeluju u istraživanju i sakupljanju podzemne faune. Istraživanja na jednakonožnim rakovima provodi J. Bedek, skokunima M. Lukić, paucima M. Pavlek, podzemnoj spužvici i podzemnom školjkašu H. Bilandžija, stonogama T. Dražina i strigama A. Komerički.*

* Gornji tekst sažeti je prikaz biospeloloških istraživanja u Hrvatskoj kroz povijest. Za više detalja pogledajte rad iz literature.

Literatura: Gottstein Matočec, S. (ed.), 2002: An overview of the cave and interstitial biota of Croatia. Natura Croatica, Vol. 11, Suppl. 1, p. 1-112.