Podzemni organizmi

Neke od glavnih prilagodbi na podzemlje su:

• redukcija organa za vid
• gubitak pigmenta
• stanjenje integumenta
• produljenje dijelova tijela i razvoj ostalih osjetila
• usporen metabolizam
• dugovječnost
• nizak stupanj reprodukcije
• nakupljanje rezerva masti
• smanjenje agresivnosti
• prestanak dnevno/noćnog ritma aktivnosti
• prestanak sezonskih promjena i aktivnosti

U speleološkim objektima žive životinje koje su se djelomično ili u potpunosti prilagodile zahtjevnim uvjetima života koji vladaju u podzemlju, poput nedostatka svjetla, oskudice hrane i vrlo visoke vlažnosti zraka. Tamo žive ili samo zalaze zbog raznolikih potreba (npr. sklanjanje od nepovoljnih uvjeta na površini, hibernacija, razmnožavanje). Životinje koje susrećemo u špiljama ugrubo možemo podijeliti na sljedeće kategorije:

1. 1. troglobionti na kopnu i stigobionti u vodi – stanovnici špiljskih staništa koji čitav životni ciklus borave u podzemlju
   2. eutroglofili na kopnu i eustigofili u vodi – stanovnici špiljskih staništa koji imaju podzemne, ali mogu imati i nadzemne populacije, tj. mogu čitav životni ciklus provesti u podzemlju ili u nadzemlju
   3. subtroglofili na kopnu i substigofili u vodi – povremeni stanovnici špiljskih staništa, koji špilje koriste za različite dijelove životnog ciklusa, poput:
      1. hibernacije
      2. razmnožavanja
      3. odgajanja mladih
      4. sklanjanja od nepovoljnih uvjeta
   4. troglokseni na kopnu i stigokseni u vodi – slučajni stanovnici špiljskih staništa.

U podzemlju nema biljaka, za razliku od nadzemnih ekosustava, pa tako osim nekih bakterija nema primarnih proizvođača. Sva organska tvar u podzemlje dolazi iz nadzemnih ekosustava. Iz tog razloga u podzemlju prva karika hranidbene mreže nisu biljke, nego razni oblici razlagača ili detritofaga, tj. životinje koje se hrane mrtvom organskom tvari. U podzemnim ekosustavima povećana je iskoristivost energije, što znači da životinje zbog raznih prilagodbi bolje iskorištavaju unesenu hranu.

LITERATURA:

1. 1. • Bedek, J., Bilandžija, H., Hamidović, D., Cvitanović, H., Dražina, T., Jalžić, B., Jalžić, V., Kovač Konrad, P., Lukić, M., Miculinić, K., Ozimec R. & Pavlek, M. (2009): Svijet ispod svijeta: Bioraznolikost špiljske faune Ogulina i Kamanja – podzemna baština od svjetske važnosti sakrivena u Karlovačkoj županiji / World Under World: Cave Fauna Biodiversity in Ogulin and Kamanje – Globally Important Subterranean Heritage Hidden in Karlovac County. Hrvatsko biospeleološko društvo, Zagreb. pp. 79.
      • Sket, B. (2008): Can we agree on an ecological classification of subterranean animals?. Journal of Natural History 42, 21: 1549-1563.
      • White, W. B. & Culver, D. C. (2012): Encyclopedia of Caves, 2nd Edition. Academic Press, Oxford. pp 966.

Raznolikost špiljskih životinja

Špiljske životinje žive u špiljama svih kontinenata, međutim špilje dinarskog krša su najbogatije na svijetu po broju špiljskih vrsta. Geomorfološka, hidrološka i klimatološka raznolikost Hrvatske rezultirala je osobitim rasponom različitih podzemnih staništa, kao što su kontinentalne i priobalne špilje, mreža plitkog i dubokog freatika, intersticij – hiporeik i drugi tipovi infiltracijskih zona, itd.

Prema podacima objavljenima u „Atlasu špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske, svezak 3” iz 2022. godine, U Hrvatskoj su do sad opisane 520 vrsta i podvrsta iz 331 špilje i jame, a procjenjuje se da je u dinarskom kršu opisano njih oko 1 200. Špiljskim staništima brojem vrsta dominiraju kornjaši s preko 140 opisanih svojti. Slijede rakovi (80), puževi (56), lažištipavci (55), pauci (35) i dvojenoge (27). Na tih šest velikih grupa otpada gotovo 90% poznatih špiljskih svojti, stoga možemo zaključiti kako one brojem vrsta dominiraju podzemnim staništima.

Većina špiljskih vrsta ima vrlo ograničeno područje rasprostranjenosti, gotovo 70% su endemi Hrvatske. Gotovo da nema otoka ili planinskog masiva koji nema barem nekoliko endemičnih svojti špiljske faune. Međutim, pojedina područja poput Ogulinsko – plaščanske zaravni, Velebita, Biokova, dalmatinskih otoka i Dubrovačkog primorja se ističu svojom bioraznolikošću. Je li to posljedica opsežnijih i sustavnih istraživanja tih područja tijekom desetljeća pokazat će buduća detaljnija istraživanja ostalih područja. Osim velikog broja vrsta, u Hrvatskoj žive i neki jedinstveni predstavnici podzemne faune.

Jedina do danas poznata podzemna slatkovodna spužva, ogulinska špiljska spužvica (Eunapius subterraneus), nastanjuje nekoliko špilja u okolici Ogulina i sjevernog Velebita.

Jedini poznati slatkovodni podzemni školjkaši (Congeria spp.) ostatak je faune koja je živjela u tercijaru i preživjela do današnjih dana spustivši se u podzemlje Dinarida. U Hrvatskoj žive sjeverni dinarski špiljski školjkaš (Congeria jalzici) na sjevernom Velebitu i Lici te južni dinarski špiljski školjkaš (Congeria kusceri) u južnoj Dalmaciji.

Dinarski špiljski cjevaš (Marifugia cavatica), jedini podzemni slatkovodni cjevaš, također je endem Dinarida. U Hrvatskoj je rasprostranjen na gotovo cijelom krškom području, međutim to su uglavnom podaci o zapažanjima njegovih cjevčica, ali nije poznato jesu li cjevaši na tim lokalitetima živi.

Zagonetna velkovrhija (Velkovrhia enigmatica), jedini špiljski žarnjak na svijetu, do sada je utvrđena na svega nekoliko lokaliteta: u tri špilje u Sloveniji, u Vjetrenici u Hercegovini i u Tounjčici kod grada Ogulina.

I od kopnenih svojti u Hrvatskoj živi jedan jedinstveni predstavnik i to jedini leteći troglobiont na svijetu – špiljska hajdi (Troglocladius hajdi). Do sada je nađena samo u Jamskom sustavu Lukina jama – Trojama i to isključivo na dubini većoj od 800 metara.

Upravo je ovaj veliki broj jedinstvenih endemičnih podzemnih vrsta osnovno obilježje faune Dinarida i faune Hrvatske, što treba osvijestiti i očuvati kao neprocjenjivu vrijednost.

Meštrovljeva pijavica (Croatobranchus mestrovi), Slovačka jama -1 150 m (video: M. Rakovac, SO PDS Velebit)

LITERATURA:

1. 1. • Jalžić, B., Bedek, J., Bilandžija, H., Bregović, P., Cvitanović, H., Čuković, T., Ćukušić, A., Dražina, T., Đud, L., Gottstein, S., Hmura, D., Kljaković Gašpić, F., Komerički, A., Kutleša, P., Lukić, M., Malenica, M., Miculinić, K., Ozimec, R., Pavlek, M., Raguž, N., Slapnik, R. & Štamol, V. (2013): Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske, svezak 2. Hrvatsko biospeleološko društvo, Zagreb. pp. 238.
      • Jalžić, B., Bedek, J., Bilandžija, H., Cvitanović, H., Dražina, T., Gottstein, S., Kljaković Gašpić, F., Lukić, M., Ozimec, R., Pavlek, M., Slapnik, R. & Štamol, V. (2010): Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske, svezak 1. Hrvatsko biospeleološko društvo, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb. pp. 261.
      • Pavlek, M. & Ribera, C. (2017): Kryptonesticus deelemanae gen. et sp. nov. (Araneae, Nesticidae), with notes on the Mediterranean cave species. European Journal of Taxonomy 262: 1–27.
      • http://www.biospeologica-dinarica.org/Index.php