Rječnik pojmova
areal - površina na kojoj je raprostranjena neka vrsta ili druga sistematska kategorija. Oblik areala može biti cjelovit (kontinuiran), kada predstavlja jednu jedinstvenu površinu rasprostranjenja određenog taksona ili raskidan (disjunktan). Vrste s vrlo velikim arealom nazivaju se kozmopolitima, a vrste s malim arealom endemima.
biospeleologija - znanost koja proučava podzemna staništa, organizme koji ih nastanjuju i njihove međusobne odnose.
ekologija – znanost koja proučava međusobne odnose između organizama i njihova živog i neživog okoliša, tj. znanost o održavanju živog svijeta uopće; proučava raspored i gustoću populacija pojedinih vrsta, način života i ponašanje u određenim uvjetima staništa te proizvodnju i raspodjelu organske tvari materije u prirodi. Ekološka istraživanja mogu biti umjerena na jedinke, populacije i skupine organizama, odnosno na ekosustave. Ekologija je grana biologije koja ujedinjuje niz znanstvenih disciplina i njihovih metoda.
heliktiti – su sige koje rastu u svim smjerovima pa čak i suprotnom od gravitacije. Rastu na stropovima, zidovima i drugim sigama.
endemi – vrsta ili neka druga taksonomska kategorija (rod, porodica, red itd.), koja naseljava ograničeno područje Zemljine površine, tj. čija je prirodna geografska rasprostranjenost sužena na određeni lokalitet. Tako možemo govoriti o endemima jedne špilje, otoka, planinskog lanca itd.
estavela – specifični speleološki objekt, špilja ili jama koja u kišnim razdobljima, kao posljedica podizanja razine podzemnih voda, izbacuje vodu (izvor), a tijekom povlačenja vodnog vala voda iz okoline ponire kroz otvore istih objekata (ponor).
guano – u špiljama Hrvatske označava izmet šišmiša, i puno rjeđe ptica koje nastanjuju špilje; jedan od najhranjivijih supstrata u podzemlju.
jame – podzemni kanali s prosječnim nagibom između 45°i 90° i dublji od 5m. U Hrvatskoj je trenutno najdublja jama jamski sustav Lukina jama – Trojama, duboka 1431 metar.
kamenica – udubljenje u kompaktnim vapnencima, najčešće na ravnim plohama, nastalo korozivnim djelovanjem oborinskih voda. Redovito su plitke, a promjer im može biti i do 2 metra. U njima se često zadržava voda.
kaverna – prirodna podzemna šupljina u koju nema prirodnih ulaza dovoljno velikih za prolazak čovijeka s površine terena. Najčešće se otkrije građevinskim radovima, tj. kopanjem rudnika, tunela i sl.
kavernikolne žľivotinje – stalno ili povremeno žive u podzemnim šupljinama ili pukotinama krškog masiva.
krš – specifičan oblik reljefa na vapnenačko-dolomitnoj podlozi, oblikovan dugotrajnim radom oborinske i protočne vode.
ledenica/sniježnica – tradicionalni naziv za speleloške objekte u kojima se nalaze nakupine snijega ili leda koje su ljudi u prošlosti često koristili tj. iznosili van.
plankton – životni oblik organizama koji više ili manje pasivno lebde u vodenom stupcu pružajući otpor tonjenju čitavim nizom specifičnih prilagodbi; u podzemlju Hrvatske uglavnom mikroskopskih veličina.
pleistocen – glacijalno i postglacijalno razdoblje koje slijedi nakon tercijara; trajalo je od prije 2 milijuna do prije 10 000 godina. U pleistocenu se zbog klimatskih kolebanja razlikuje više glacijala i interglacijala, tj. izmjena hladnih i toplih razdoblja.
podzemna voda – sva voda koja se nalazi ispod površine tla u različitim oblicima (slobodna ili vezana – kapilarna, higroskopna) i agregatnim stanjima (tekućina, led, para). Dubina do koje se voda može pronaći u tekućem stanju može biti i do 14 km.
polje – najveća morfološka pojava u kršu. Dno krških polja je zaravnjeno zbog taloženja geološki mlađih sedimenata. Poljima teku povremeni ili stalni vodeni tokovi. Tako često na jednoj strani imamo krške izvore, a na drugoj ponore. Neveliki dijelovi polja mogu biti obradivi. Zbog čestih začepljenja ponora dolazi do plavljenja polja i stvaranja periodičkih jezera. Kod nas je najveće Ličko polje.
ponor – speleološki objekt, špilja ili jama, u koji stalno ili povremeno ponire voda; mjesto gdje voda dotječe s vodonepropusnih na propusne stijene (vapnenci) i pritom ponire u podzemlje. Vrlo su česti uz rubove krških polja.
ponornica – tekućica u kršu koja s vodonepropusne podloge, po kojoj teče površinski, prelazi na vodopropusnu kršku podlogu i pritom teče podzemnim tokom.
pražľivotinje (lat. Protozoa) – eukariotski jednostanični mikroskopski organizmi (veličine 2 –- 4500 µm), koji žľive na gotovo svim staniąštima (vode, tlo, mora, podzemna stanišąta itd.). U podzemnim stanišątima zabilježľeno je viąše stotina vrsta iz skupina: trepetljikaąša, bičaąša, sunašąca, golih i okućenih ameba.
predator – bilo koji organizam koji hvata i ubija druge organizme kao izvor hrane.
refugij – zaklonjeno mjesto, uvala, riječna dolina, špilja ili neki drugi oblik zaštićenog/izoliranog područja, u kojem su mnoge vrste našle utočište uzmičući ispred ledenjaka koji su u geološkoj prošlosti u više navrata nadirali sa sjevera ili se spuštali niz padine visokih planina za vrijeme oledba (glacijacija).
relikti - su vrste koje predstavljaju ostatke nekadašnje faune i flore.
siga – karakterističan način pojavljivanja minerala u špiljama i jamama najčešće nastao kristalizacijom kalcijevog-karbonata iz vode. Različiti minerali mogu tvoriti isti tip siga. Najpoznatiji su stalaktiti i stalagmiti.
sniježnica (špilja ili jama ledenica) – špilje ili jame koje su zbog svog specifičnog položaja (na većim nadmorskim visinama) i morfologije trajno pod utjecajem niskih temperatura, pa zadržavaju snijeg ili led cijele godine ili barem u njezinu većem dijelu.
stalagmiti – sige koje nastaju taloženjem kalcijeva karbonata na podovima špilja iz prokapavajuće vode
stalaktiti – sige koje nastaju taloženjem kalcijeva karbonata na špiljskim svodovima iz prokapavajuće vode
stigobionti – ista definicija kao i za troglobionte, samo što se ovaj izraz koristi za prave podzemne vodene životinje. Prefiks »stigo« potječe od naziva Styx, jedne od podzemnih rijeka u paklu grčke mitologije.
stigofili – ista definicija kao i za troglofile, samo što se ovaj izraz koristi za podzemne vodene životinje.
špilje – podzemne šupljine s nagibom kanala manjim od 45° i duljžinom većom od 5 m. Najduljži špiljski sustav u Hrvatskoj je sustav Kita Gaćeąina-Draľenova puhaljka dug 24 558 metara.
špiljski higropetrik – posebno stanište u špiljama na kojemu preko zidova bez prestanka teče tanak film vode. Ovo stanište naseljavaju posebno prilagođene špiljske životinje.
taksonomija – znanost koja se sastoji od triju međusobno povezanih radnji: identifikacije (određivanje vrsta ili drugih kategorija na temelju prethodno klasificiranih i imenovanih grupa), klasifikacije (rangiranje organizama u grupe na temelju uočenih sličnosti ili razlika) i nomenklature (imenovanje grupa organizama prema pravilima razvijenim za taj proces). Opisivanje novih vrsta još je jedan važan dio taksonomije.
troglobionti – životinje usko povezane s područjem krških špilja i pukotina, gdje se rađaju, žive, razmnožavaju i ugibaju. Da bi se neka životinja označila kao troglobiont, treba voditi računa o povijesnom razvoju vrste, o stupnju morfološke prilagođenosti te povezanosti koju pokazuje prema podzemlju (ekološki kriterij).
troglofili – životinje koje žive i razmnožavaju se u podzemlju, ali mogu živjeti i izvan njega. Neke fiziološke i etološke mogućnosti predisponiraju te vrste za život u špiljama. Većina troglofila ne pokazuje morfološke prilagodbe na podzemlje koje imaju troglobionti; te su te vrste podzemlju prilagođene više ekološki i mnogo manje morfološki.
troglokseni – životinje koje su zalutale u podzemlje; odnosno slučajem dospjele u špilju, najčešće pasivno. Većina brzo ugiba ili se uspije vratiti na površinu. No postoji određen broj vrsta kojima su okolišni čimbenici podzemlja neophodni za pojedine životne cikluse (zimovanje i razmnožavanje šišmiša i sl.) pa špilje i jame koriste barem u jednom dijelu godine. Također postoji određen broj vrsta kojima okolišni čimbenici podzemlja i izvori hrane u špilji nisu nepovoljni pa tu mogu dulje ili kraće živjeti.
troglomorfno – odnosi se na morfološka i fiziološka obilježja i ponašanja koja su izmijenjena u podzemnih vrsta u odnosu na nadzemne srodnike; depigmentiranost, redukcija organa za vid, razvoj specifičnih osjetila, usporeni metabolizam i dr.
Literatura:
Gottstein Matočec, S., Ozimec, R., Jalžić, B., Kerovec, M. & Bakran-Petricioli, T., 2002: Raznolikost i ugroženost podzemne faune Hrvatske, Zagreb, p. 1-82.