Skupine životinja
Rakušci (Amphipoda)
Rakušci su sitni raci. Brzo se kreću (uglavnom plivanjem) i većinom su bočno spljošteni. Nemaju karapaks - oklop na toraksu karakterističan za druge skupine viših rakova (Malacostraca). Ime rakušac (Amphipoda) dolazi iz grčkog AMPH što znači "različito" i POD što znaci "noga", jer imaju noge prilagođene za kretanje (plivanje, skakanje, hodanje) i noge prilagođene za prehranjivanje.
Dužina tijela može iznositi od 1 do 60 mm, ali je većina duga između 1 i 15 mm. Tijelo se sastoji od glave, prsa i zatka. Na glavi imaju jedan par očiju koje nisu na stapkama. Imaju dva para ticala (antenae) na kojima se očituje i spolno dvoličje (kod mužjaka su ticala veća), gornje čeljusti (mandibula) te dva para donjih čeljusti (maksilula i maksila) i jedan par čeljusnih nožica (maksilipedi). Na sedam većih prsnih kolutića (pereiomera) imaju po jedan par nogu (pereipoda - noge za hodanje) na kojima su škrge, a često se nalaze i žlijezde. Kod ženki je često osnovni članak prvih četiri para prsnih nogu proširen u veće ležne listiće koji ispod prsa čine ležni prostor. Zadak (pleon) kod većine čini šest kolutića, a kod nekih je zakržljao. Tu su šest pari začanih nožica (pleopoda) od kojih su prva tri para jake i dugačke noge za veslanje, a druga tri para (uropodi) su noge za skakutanje.
Poznato je oko 7000 vrsta rakušaca. Najveće vrste su Eurythes gryllus (do 11 cm) i Alicella gigantea (do 14 cm). Red je podjeljen na četiri podreda: Gammaridea, Ingolfiellidea, Hyperiidea i Caprellidea. Svojtama je najbogatiji podred Gammaridea (80 % ukupnog broja vrsta). U Hrvatskoj je do sada utvrđeno više od 140 vrsta rakušaca.
Rasprostranjeni su posvuda, a najviše u moru. Žive i u vodama na kopnu (izvori, brzaci, rijeke, jezera, bare, močvare i ušća rijeka), neki se zadržavaju izvan vode u obalnom pijesku, a i podalje od obale u vlažnoj zemlji. Neki su i nametnici (Cyamidae, Hyperiidea). Većina vrsta kitouši (Cyamidae) specijalizirana je za samo jednu vrstu kita na kojem može živjeti i do 10 000 jedinki kitouši.
U sastavu stigofaune na svim kontinentima često dominiraju upravo rakušci. Kao i drugi podzemni organizmi, rakušci su razvili prilagodbe na život u podzemlju. I kod njih je vrlo često došlo do redukcije ili čak gubitka očnog pigmenta i depigmentacije tijela. Poneke vrste imaju izduženo tijelo i/ili tjelesne privjeske - ticala, pereiopode, uropode i imaju manji broj potomaka. Stigobiontni rakušci hrane se mikroorganizmima, poput plijesni koja raste na špiljskoj ilovači, guanom šišmiša, neke vrste se hrane i mrtvom organskom tvari donesenom s površine zemlje, dok su neke vrste predatori.
Većina stigobiontnih vrsta pripada podredu Gammaridea. U špiljama, jamama, bunarima i izvorima najčešće susrećemo rod Niphargus koji je ujedno i najraznovrsniji rod slatkovodnih rakušaca na svijetu s preko 300 do sada opisanih vrsta. Rod je rasprostranjen u Europi, a zabilježen je i u Maloj Aziji, Iranu i Arapskom poluotoku. Većina vrsta roda Niphargus naseljava podzemna staništa te čine znatan dio europske stigobiontne bioraznolikosti. U Hrvatskoj žive mnoge endemske vrste ovoga roda: Niphargus croaticus, N. aquilex, N. buturovici, N. echion, N. numerus, N. pectencoronatae i mnogi drugi.
Porodici Gammaridae pripada više rodova koji sadrže mnoge endemske vrste iz naše zemlje. Takvi su npr. Accubogammarus algor jalzici, Bogidiellla glacialis, Echinogammarus acarinatus, Fontogammarus dalmatinus i Melita valesi.
Kontakt:
P. Kutleša -Literatura:
Botosaneanu L. (1986), Stygofauna mundi: a faunistic, distributional, and ecological synthesis of the world fauna inhabiting subterranean waters (including the marine interstitial), E.J. Brill, Leiden, the Netherlands.
Matoničkin I., Habdija I. & Primc-Habdija B. (1999): Beskralješnjaci - Biologija viših avertebrata, Školska knjiga, Zagreb
http://niphargus.info/ (Contents created and maintained by researchers from Dept. of biology, Biotechnical faculty,University of Ljubljana, Cene Fišer, Peter Trontelj and Boris Sket.)